[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Kroz potok suh, na dnu srca plovi lađa sjetna

kroz lišće, kroz trnje, drvena, mirisna, ljetna.

Nosi je oluja u jesen ranu,

nosi da se nasuka na trulu granu.

 

Čučim kraj stabla ogoljena

iza jele,pokraj breze posramljena.

Ta čekam pogled tvoje

da prenesem u stih svoj.

 

Na bisere te tvoje

anđeo se bijeli spusti

krilima od jeseni što je

pogled prepun blagosti.

 

Šapat kiše lice mi umiva

i ovaj tren je stvorena

da u tragovima blata počiva

ova duša nemirna, korena.

 

Pada kiša, pokrila tragove

posulo lišće moje pragove.

Samo jedan list na vjetru leluja,

sprema se na lađu nova oluja.

 

Plovi lađo, plovi protiv struje

na dnu srca moga tišina se čuje!

U kutu tišine on mirno sjedi

promatran pogledom mojim,pjesma za nj slijedi

 

 

 

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting