[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sijeda glava,na njoj šešir star

U oboda sjeni dva blistava oka

U kojima plamti mladenački žar

Mada starost tu je,olovna,duboka

Ruka se ne trese nego hitro piše

U zanosa žaru neke nove rime

Dozivljući opet,sada mnogo tiše

Onu koje nema – voljeno joj ime

Ni suze ne teku,uzele ih noći

Zbog nje probdjevene

Znade pjesnik stari,uskoro će poći

Zauv’jek počivat’ kraj voljene

Nestaju polako nevolje i muke

Dok posljednji pozdrav stara ruka piše

Sve se manje vidi sjaj iz vedra oka

Ko crtež na pijesku pod kapima kiše

Zadnje slovo,točka,gotova je pjesma

Ništa više ne kvari tišinu

Spokojan je pjesnik tu na svojoj klupi

Nepomičan,miran,gleda u daljinu

Damir Maras

Posted by Damir Maras

This article has 2 comments

  1. Sviđa mi se. Možda zato što me neko vrijeme nije bilo, možda jer je zaista dobra pjesma, možda jer je takav dan… Bitno da mi je sjela ko budali šamar. :)) Desetka od mene.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting