[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

sve naše spoznaje i sva naša osjećanja spremamo u riječi
. te robusne tvorevine našega uma .
a one se prema njima ponašaju tako nasilnički
. nezgrapne .
mrve ih
kao kakav prerasli prvašić koji želi dirati nježna leptirova krila
. bez ikakvog smisla za lijepo za glazbu tugu jesen život .

jezik se raščlanjuje i raščlanjuje kao da se traži kakva elementarna čestica riječi
. kvant značenja .

i kako onda njime opisati dojam ili osjećaj?
kako opisati potpunost rasutim ka beskonačnosti?

kada ipak pomislimo da smo iznad šljunčanog sloja na dlanovima uspjeli zadržati vodu
. u zabludi .
okrećemo se ka svijetu u kojem se poneki i trude
. vlastitom individualnošću .
tek naslutiti gdje se nalazilo
ono nešto što je ostavilo sjaj na toj stijeni

Autor Armano

Ova objava ima 2 komentara

  1. Ovu sam pjesmu napisao tako da se može pročitati na tri načina: čitajući samo one riječi u italiku, čitajući preostale stihove i sve zajedno. Uredio bih to drugačije da sam mogao, ali ovaj editor na žalost ne podržava više naredanih prazina, pa ni to da se neki stihovi slože uz lijevu, a neki uz desnu crtu teksta, kako sam zamislio.

Odgovori

Subscribe without commenting