Kutija poljubaca
Početak priče ide daleko u prošlost kada je otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar. Novca je u tom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je božićno vrijeme. Sljedećeg jutra je djevojčica donijela mali poklon i rekla: “Tata, to je za tebe.” Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema ničega, jako se naljutio.
Kćerkicu je prekorio: “Zar ne znaš ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto i nađe?” Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla: “Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe.” Tata je bio ganut.
Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost. Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio ju je i iz nje uzeo jedan nevidjivi poljubac i sjetio se ljubavi koju je kćerka spremila unutra. Svatko od nas ima kutiju
punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju prijatelji, djeca, Bog… Ne postoje važnije stvari koje bi mogli dobiti…
Male Mudrosti








Naježila sam se od ljepote riječi!!! :)
Srvarno…jako ,jako lijepo :)
Jako jako sentimentalna priča koja opisuje duboku i nesebičnu ljubav.Tjera suze na oči.
uuuaaauuu super
Prekrasno i dirljivo sa porukom na roditelje.
Predirljivo,u srce me dirnulo.
Hvala!!!!
Da,ja sam nekom poklonila kutiju s mojim srcem,bas sam dete.
Prvi moj susret s ovim blogom i već suzne oči za poljupce u kutiji.
Admine,ovo je toliko dirljivo koliko i poučno! Nad tim rječima se suze liju ,ali i misli množe… “Ne postoje važnije stvari koje bi mogli dobiti…”-radi te slikovite istine klanjam ti se do neba!
…jer svaku suzu koju sam pustila čitajući tvoje riječi odnijelo je nebo ,tamo gdje nas sve put čeka,a ove tvoje rajske riječi i Bog će nagraditi !Klanjam se!