KUPOLA

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

sagrađena nekad davno,
od čije ruke nije mi poznato,
kupola kamena koji osluškuje,
luka koji smiješi se svakom,
a ispod, u hladovini, sjatilo
se društvo pjesnika, ljubavnika,
mladeži koja zna raspustiti se,
dok nekoliko starijih brije nešto,
ah vražji su dani, noći teške,
kupola uvijek ista, 
čvrsta i teška,
ništa joj ne mogu ni oluje vremena,
nikada ne pušta suzu za inat njima,
lijepo joj je ime nadjenuo neimar,
uzima k sebi u njedra povorku tužnih,
vesele i raznježene već će utišati,
kuša se ispod njenog kišobrana piće,
omiljena je i kava, zeleni čaj puno manje,
Ooooo, gracioznosti, molitvo poljana,
daj mi znak krikom koji zagrmit će
u srcima potrebitih ….

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting