[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Polako ulazim u godine,

a još se skrivam od rodbine.

Oni što nekoć su nada mnom strepili,

najednom su oslijepili.

Majka koja uvijek je osjećala ponos,

zauzvrat je dobivala samo inat i prkos.

Otac koji je radio da bi privrijedio,

nikad nije tražio ljubav što je zavrijedio.

Sada od njih krijem oteklo lice i krvave oči,

i o njima ne mislim kada piće se toči.

No, otkako sam u svađi sa svijetom,

drugujem sa svakim ovim retkom.

Pa, kada bih mogao glasno izreć svaku misao,

vjerujte ljudi, ove redove, ne bih ni pisao.

Žalosno, ulazim u godine,

a još ne tražim promjene.

Noa

Autor noa krcelic

Ova objava ima 2 komentara

  1. Tražiš Noa…samo mislim da je preteško pa ideš linijom manjeg otpora…oprosti ako ulazim previše u tvoju intimu…bilo je to samo trenutno razmišljanje izazvano stihovima.Stihovi su mi se svidjeli..jako svidjeli!:)
    Topao pozdrav ti šaljem:)

  2. Sjetila sam se nekog dok sam čitala ove retke, tko nije našao pravi put dok nije dotakao dno dna. Da su barem samo krvave oči u pitanju. Danas je sasvim drugi čovjek. No to je jedna druga priča.

    Dobro napisano. Osjeti se kajanje i želja za ljepšim sutra.

    Pozdrav…

Odgovori

Subscribe without commenting