[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Gine priroda.

Smrt je sve bliže

otajstvu moći njene.

Umire, odlazi, gine, uzmiče,

svako bogatstvo, svaki ures.

I ptice nebeske, sve urese od zlata,

odnijele su sa sobom na topli jug.

Šarena krila leptirica, progutale

su ralje jutarnjeg mraza.

 

Vrane, crne kao čađa, kao noć,

vrane, nasrnule su krilima

od ametista na golotinju krošnje.

Sve, progutala je tama.

Sve, prekrila je sjena gorostasa noći,

sve, zaslijepila je mrena magle,

ona odlazi…uzmiče…jenjava…

skapava…ostavlja me sama.

Odgovori

Subscribe without commenting