Kuda idu kerovi
Kada se okrenemo, jednog dana
neke stvari će i dalje da nas prate
kao kerovi što u kuconju lete
Kako izgledamo kad ostanemo sami
dali i tebe noćas nešto mami
da po studeni sa kerovima kreneš
Pa da vidiš kuda idu kad nekoga prate
da osjetiš smard u nosu kad pored njih legneš
i da se bar jednom sa tugom sretneš
Kakvo ti je lice
poslije jedne noći sa ulice
znaš li sada gdje pripadaš
I tek što svane
vrijeme poći
znaš li noćas kamo doći
Vuku kerovi svoje karavane
još jedno jutro u sumrak će da svane
a još otišla nisi
Dal se pitaš sada draga
kog tražila si vraga
s kerovima u zoru
Kada jednom s njima na put pođeš
zaboraviti ćeš zašto si krenula kada dođeš
što za drugima sad kerovi laju
Zimm…dugo,dugo te nije bilo…drago mi je da si bar malo svratio!:)
Stihovi..teški , mračni kao i većina tvojih..”I tek što svane
vrijeme poći
znaš li noćas kamo doći”…
I da ti napišem sada (jer i mene nije bilo neko vrijeme,mada sam bila prisutna čitajući)…ona tvoja pjesma “More” objavljena u listopadu…Predivna je!:)Tužna i sjetna…ali predivna:)
Ostavljam ti topao pozdrav i osmjeh!:))
a svratim ponekada, i vidim da te nema, skoro da sam se i zabrinuo. :) malo sam u zastoju sa pisanjem al sve ce to da dode na svoje…
Doći će na svoje…vjerujem da hoće..kod mene polako dolazi:))
dode meni samo ne zapisivam pa poslije zaboravim, pa nikako nemogu da se sjetim :D
Mračne, teške tercine snažnog izraza. Pozdrav!