[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kada se okrenemo, jednog dana
neke stvari će i dalje da nas prate
kao kerovi što u kuconju lete

Kako izgledamo kad ostanemo sami
dali i tebe noćas nešto mami
da po studeni sa kerovima kreneš

Pa da vidiš kuda idu kad nekoga prate
da osjetiš smard u nosu kad pored njih legneš
i da se bar jednom sa tugom sretneš

Kakvo ti je lice
poslije jedne noći sa ulice
znaš li sada gdje pripadaš

I tek što svane
vrijeme poći
znaš li noćas kamo doći

Vuku kerovi svoje karavane
još jedno jutro u sumrak će da svane
a još otišla nisi

Dal se pitaš sada draga
kog tražila si vraga
s kerovima u zoru

Kada jednom s njima na put pođeš
zaboraviti ćeš zašto si krenula kada dođeš
što za drugima sad kerovi laju

 

 

Autor P. Zimmerman

Ova objava ima 5 komentara

  1. Zimm…dugo,dugo te nije bilo…drago mi je da si bar malo svratio!:)
    Stihovi..teški , mračni kao i većina tvojih..”I tek što svane
    vrijeme poći
    znaš li noćas kamo doći”…
    I da ti napišem sada (jer i mene nije bilo neko vrijeme,mada sam bila prisutna čitajući)…ona tvoja pjesma “More” objavljena u listopadu…Predivna je!:)Tužna i sjetna…ali predivna:)
    Ostavljam ti topao pozdrav i osmjeh!:))

Odgovori

Subscribe without commenting