[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

spremljene stvari. kovčezi puni.
povrh stare samačke brige.
pod njima same nepročitane knjige.

one samo kažu kako
nigdje nema zašto-zato.
neznajući putujem
i lutam u nepoznato.

putom gubim misli u stranicama mnogim, plošnim
stare sjene more na cestama prašnjavim, prošlim.
s korakom daljim sve se više gubim ‒

pa noć.

i dok gubim znakove iz vida
kroz staze uske, mračne, slijepe
održalo me “dalje idi”

i stigoh vrh visoke i goletne hridi
motreć’ besmisla oceane
otvorih kovčege svoje
da izbacim brige, sjenke stare.

sad čekam svanuće da pročitam knjige
da čitajući možda vidim
kako se gradi kućica na hridi.

Posted by Matthew Smallmarch

Piše pjesme od 2002., zabunom.

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting