KUĆANICA
Ona je ljubavnika čekala kod kuće,
a djeca su mirno i duboko spavala.
Svaka je minuta u njoj bol zadavala
i suzama je svojim oprala suđe.
Vjetar nad gradom bjesneći silno
bacao je slutnju na povratak muža.
Sudoper je opran i čist kao duša…
A nikoga nigdje. Tužno je to bilo.
Ta noć je za nju, bila stašno duga.
Uz recepte za kuhanje i ne može lošije…
Tad sjeti se trenutaka u krevetu komšije
(nekada najboljeg srednjoškolskog druga).
I još se sjećala ponekih zgoda,
kada je sve bilo u zanosu, ekstazi…
Kao da je strasni spopadoše vrazi,
ona skine pregaču i pohoti se oda.
A u pola noći, njezin muž na vratima!
Tada se trgnu i otvori da uđe,
a on skida kaiš od alkohola sluđen
i stade u nju udarati u tim noćnim satima.
Ujutro po starom domaćica se trudi :
doručak obilni za novi dan srema.
Veš prostire a štipaljke nema…
Rasječenom usnicom ona djecu budi.
Tuzna i zalosna prica jednog nesrecnog braka…..Pozdrav!
Teška priča iz života ispričana stihom. Bez uljepšavanja, šarenih laži.pjesničke slike su žive. Veliki pozdrav!
Mogao bi film da se snimi po ovoj pjesmi.Toliko slika ima.Stvarnih,životnih.
Pozz za tebe.:)
Hvala na komentaru. Kada sam krenuo pisati pjesmu planirao sam napisati nešto šaljivo, ali na kraju je ispala jedna tužna svakodnevnica ovoga društva. Drago mi je što pjesma izgleda kao priča. Puno pozdrava!
Tužno , dirljivo…
Lijep pozdrav Ogy!