[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Lagano je koračao kroz gustu planinsku kadulju što je opojnim mirisom mamila roj divljih pčela i bumbara pa su još od ranoga jutra dolijetale iz obližnjih visova. U travi se uvijek nađe života koliko i u našoj stvarnosti, ako ne i više. Mravi su presijecali sitnu planinsku stazu kojom su njegove bose noge nečujno gazile nisku travu.
.
Mravi i dugonogi pauci, koje su oni zvali putnici, išli su jedni uz stablo kadulje, a drugi niz stablo. Baš kad pomisliš da je ovaj sišao niz stablo i da će otići svojim putem, on opet krene nazad uz stabljiku, prema cvijetu.
.
Moraš paziti na te stvorove, pa je on štapovima odredio koordinate kud ljudska noga može gaziti, a kuda ne. Te ljudske noge bile su njegove i njene, koje su svakodnevno gazile stazom, ako se ne računa dvoje-troje staraca što su malo prilegli u kolibi, što im je ta staza već izvukla život, pa uvijek nađu razloga da u kolibi i ostanu.
Ako je mrak, onda ne vide, ako je kiša, pokisnuti će, ako je vjetar, ubi ih vjetar i sunce, teška ta starčad, njihovi djedovi i bake.
.
Roditelji su bili u selima niže od katuna oko tri sata dječjeg hoda, a to znači tri sata trčanja, pet sati normalnog hodanja. Ovdje smo u planini nas četvero bili iskonska predstraža u katunu, ponosni čobani sa čoporom pasa tornjaka i tristo ovaca i planinskih koza, od kojih je živjela cijela obitelj.
.
Veliko stado paslo je uz bistri planinski potok, uvijek kontrolirano tornjacima, bilo je na okupu.
.
Ajka je laganim koracima prilazila njemu idući iz svoje kolibice prema njegovoj, pazeći na štapove. Lagano se uvijala da ne pogazi mrave i putnike. U odnosu na brda i potok, zatim ovce, tornjake, koze i starčad, bilo je to neko sasvim drugo biće, biće sa divnim očima i dugom crnom kosom u pletenicama, koračalo je prema njemu i mahalo mu ozarena lica. U srcu mu se zaleglo tisuću mrava. Kad samo ti mravi iz trave pređoše u njegovu dušu, ma kad se prije razmilješe oko srca ti nestašni stvorovi…
.
Nikada se on i Ajka nisu ljubili. To je bilo velika sramota, moglo je svašta da se dogodi sa takvom djevojkom, učen je tako, pa je dugo, dugo milovao Ajkinu kosu i lice što je ona uvijek davala, mirisao njenu dušu i njeno nježno biće, volio je svaki pramičak njene kose, a najviše je volio Ajkinu odjeću, lijepe dolamice koje joj je majka izatkala sa čarobnim šarama koje je pažljivo analizirao, što bi one mogle predstavljati, tada njemu nepoznate grbave kamile i pustinjske oaze.
.
Koji put kad se Ajka malo odmarala od njegova milovanja, on bih pomalo milovao i njene šare na dolamici, i one na šarenom rupcu koji je uvijek spuštala na ramena. Bili su to perzijski motivi koji mu još od onda dušom haraju njegovom.
.
Majka je Ajki u kosu stavljala parfeme, to je zapravo bio petrolej protiv nametnika od kojih se nije moglo drugačije braniti čitavo proljeće i ljeto na planini, ali za njega su to bili čarobni mirisi i dan danas miris petroleja mu plijeni dušom i izaziva tugu u srcu. Petrolej je Ajkinoj kosi davao tako intezivan sjaj, da je kosa sijevala plavičastim plamenom na suncu kao andaluzijski čelik dajući Ajki svetačku crtu.
.
Otac Ajkin bio je invalid i hramao je radi paralize iz djetinjstva, pa kad bi se nekim slučajem za praznik našlo još djece koja su se Ajki izrugivala zbog toga, brzo bi oni osjetili bič božji na svojim leđima. Nije on dao svoju Ajku dirati, branio je i volio, volio je noću dok spava, za vrijeme čitavog sna, pa po danu do sljedećeg sna i tako kružno, kružno je on volio svoju Ajku…

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting