[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Da l’ je uzaludno i je l’ moguće živjeti
Kada milost napusti ljude
I kada postanemo suviše obuzeti sobom
Da bi mogli nalaziti ljubav u onima oko nas?!
Kad spoznamo kako su paučinaste niti ljubavi
I slabašna veza dva nesigurna srca
Izgorjela u vatri prvoga ljubavnog (ne) iskustva,
Kad vidimo mržnju što se iz poljubaca rađa
I sreću koja kopni pod naletima svađa
Što počinju od sitnice u korijenu beznačajne,
Koja polomi prste i razdvoji ruke,
Uništi sve znakove ljubavi kraj puta,
Zaspe obećanja i planove slatke
Skovane u trenucima zagrljaja dugih
Dok su još vruće želje i htijenja
(I daleko od zla koje ljudi čine
U nemogućnosti da sebe nalaze u drugima).
Da l’ je uzaludno i čemu se nadati
Kada spoznamo da mnogi
U svojim vlastitim kazalištima života
Uopće niti nemaju pozitivnog lika
I kad sasvim jasno vidimo
Da nas na kraju predstave
Čeka epilog u kome će nam psi kosti razbucati,
A dušmani razdijeliti dušu,
Al’ se ne okrećemo i ne bježimo nazad
Nego i dalje uporno grabimo prema njemu.

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting