[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Život prolazi iz dana u dan,

nevoljko i sporo,

tugom otrovan,

nosim mrtvo srce.

Tisuće lica prolaze kraj mene,

i tisuće ulica tone

u euforiji dvaju srca,

moćna srca ograđena bedemom,

u koji tuga ući ne može.

Protječu kroz klepsidru sati i godine,

protječu noći bez dna i sna,

život će proći u čekanju i samoći.

Ponekad bolno srce liječi i vrači

kap krvi vina;

utapam tugu u dubokoj čaši,

tiho tonem iz tmine u tminu.

Nema lijeka usamljenom srcu

jer za otrov rana dosta melema nema,

obelisci mramorni zvonom ure biju,

dan nove boli nosi,

boli što dotiču me sa zvijezda;

sve se sljeva u moja njedra

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting