[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kroz mokre zavjese nadzirem ti lice,

tugom kiše, patnjom lutalice,

meke usne pojele ti ptice,

snovi moje u liku usnule ljepotice.

 

Kroz mokre zavjese vidim ti oči,

gustim suzama ljubav ih smoći,

rika naša u crnoj samoći,

hoćeš li ikad mojoj duši doći.

 

Zlato,  srebro i crna svila,

ruke stare gnjevom namočila,

iz tvojih šaka ja sam pila,

krvave riječi crvenog tila.

 

Autor Lucy Fer

Ova objava ima 2 komentara

  1. Kroz mokre zavjese vidim ti oči,

    čini se da ipak neću snage smoći,

    Uvijek me nešto s tobom samo koči,

    jer uvijek te sanjam u dubokoj noći.

    Nemam Zlato, srebro ni crnu svilu,

    uvijek si se iza nečeg i nekog krila,

    Ti si samo naopako okrenula pilu,

    I sada znam, da nikad nisi: „Ti“ ni bila. (tomisl@v 25.2.14)

    ah može i ovako, nisi loša

Odgovori

Subscribe without commenting