[Ukupno:4    Prosječno:4.8/5]
Toliko krovova na svijetu
a ja živim bez zaštite od neba
Nebo me dira kao što se dira ljubavnica
Toliko rupa u zemlji
a još uvijek sam zagonetka
Odgonetam se sam i odgonetaju me drugi

Neće da me uzme nebo
i vladari svijeta se igraju sa mnom
Nisam rad vladati al ne dam da vladaju
Igru ne pojmim pa stradam
uglavnom sa sjenkama i glasovima iz tame
Trulo nam je drvo na svjetlu i u tmini

Šta se zbiva i kako li je
ne znam i nikada neću znati
Jer ja sam onaj što piše pjesme i zadirkuje
A duhovi i vremena se mrače
i pada besmisao u dane pa u duše
Dok ja stihove drobim našim bjelinama

Krov me čeka taj poznati krov
jedan sa mnogima i nijedan bez ijednoga
Krov bića kome se odlazi kao u lovište
Koji se lovi i ovim pjesmama
čitanjima i uzdasima i brzim prelaženjima
Krov krovova i smrt krova na krovu

Autor marijamiko

Ova objava ima 4 komentara

  1. Podsjetila me na pjesmu jednog pjesnika, zove se Nikola Šop
    “Krov
    Od tame i od čađi sa pognutom strehom,
    ljuljajuć se i cvileći škripi.
    Nada mnom je spušten i nad mojim grijehom
    Svu noć nešto tamno s njega sipi, sipi…
    Pod njim se svršava moj svagdanji put.
    Pod sobom on jedan mali život skriva.
    O i svakog dana sve sam više pognut.
    Kao da mi krov sve niži, niži biva.
    Ali svaki put u neko doba gluho
    probudi me kroza nj plavi dah svježine.
    To krov tamni nada mnom zaškripi suho.
    I pospe me zvijezdama kroz raspukline.”

    Sviđa mi se i ova tvoja.
    Lp
    🙂

  2. nisam pronuknula u svu prenesenost značenja u ovim stihovima.
    u jedno jesam, da postoje kuće bez krovova, nebo im je pokrov i u njima je dom.
    takvi su izazov vjetrovima, ali temelji su čvrsti 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting