[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bujaju zelene grane na sve lisnate strane,

kao pijane od vina sunca, dotiču prste korjenja.

Pod stablom liježe tijelo

kao kartijada, ljepuškasto, bijelo,

u mreži snova zlatnih,

prolaze i kuckaju prividni sati.

 

Pan raspliće rogove na travi,

ispod vidika plavih

u amfori miomirisa dlakavih cvjetića

i erotskoj javi,

širi bajnosjajne litanije svetog Frane:

„Pali su stari bogovi,

a novi cvrkutaju i mirišu kao glogovi!

kao eterična i difuzna Java“.

 

Pod gljivom i otrovnim mirisima lisnate strane,

sniva kralj šume i gospodar flore i faune

dvored sfinga i hipogrifa i zmajeva,

trored pustarskih lavova

i jedno čisto bijelo janje,

zlatnu vunu u kojoj se rađa ljubav, hropac i raspelo

i propelo u kojem se odmataju proljeća i stoljeća i renesanse.

 

U krletci basnoslavne Mašte,

još uvijek sanjam tijelo,

kroz čije  stigme vjetar novu muziku oduška svira

i hvatam žmarke, konce i vlakanca porazbacanih niti misli,

a oko srca su se kao ptići stisli

listovi otrovnog bršljana što se u danu pari.

 

Odgovori

Subscribe without commenting