[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Znam; čuo sam za  kiše…

Možda je netko prepričao

u mojim morama ,u snovima straha

o Prvom danu Anakonda kiša

poslije brojnih kao faraonski pokloni

kao mesnate trave

od žutih kišnih gujavica

koje su neprestano plazile

gomilajući se uz putove

preko kojih je urlala voda

bezbrojna voda

i samo voda

 

Znam; čuo sam za  kiše…

koje su otišle predaleko

pojavom žaba što rađaju

po krovovima ,u rinama

na stablima

pojavom riba koje su masovno padale

na masovne automobile

i pojavom samoubojica što su masovno

padali sa balkona i tornjeva

zbog promjene pritiska

i vlažnih tropskih vjetrova

prije no što je postalo do kostiju hladno

i kako su ribari mreže razvlačili iznad glava

držeći ruke visoko gore

preko poljana ,šumskih krošnji

nadajući se ,hodajući na nožnim prstima

kao animirane mačke pohlepno zarobljeni

u istim mrežama

 

Znam; čuo sam za takve kiše

koje su natjerale crne povorke

da glasno psuju blato i lokve

nebetoniranih grobljanskih ulaza

da psuju ove kiše kojima kao da su uzor bili

maksimalni movie-stars potopi iz pradavnog

Fincherovog “Sedam”

i da psuju kiše koje su učinile da lijes postane

ferry-boat preko Rijeke smrti

a pokojnici izigravaju kapetane

duge plovidbe u olimpijskim bazenima

dojučerašnje iskopanih jama

 

Znam; čuo sam za takve kiše

od kojih je cvijeće i lišće

trulilo prije vremena

do iznemoglosti

zamišljajući zaboravljene oblike

mirijada sunčevih džepnih svjetiljaka

žutih kao njihove latice mladosti u

sada već bajkovitom Mitu o starom Raju

nenarušavanja ravnoteže

 

Znam; čuo sam za takve kiše

za kojih su ulični ljudi izvlačili

iz kanalizacijskih otvora

gradske cirkusante

emigrante i Berbere

genetske eksperimente

himere i  kerbere

i čudne oblike

zmijolike paklare

divovske beskožne čovječje ribice

bez očiju

i prije no što su porasle cijene čamcima

veslima ,mesu pasa plivača

postala je pitka voda iz cijevi

žuta i mutna kao Yang Tze u proljeće

pa su je morali piti da bi preživjeli

dok nestaju atoli, motori

arhipelazi ,jastozi iz restoranskih aquarija

otoci ,poluočevi

luke sa palmama

lutke sa mamama

 

Znam; čuo sam za njih

jer padale su raznobojne tulipan kiše

crne ,žute , lijepe kao trule naranče

a djeca se preživjelih najviših planina

uvijek radovala

fluorescentnim kapima

prepunim netom uginulih krijesnica

i svijetlih i svetih indijskih larvi

dok su umirala od zaraza

zbog napuhnutih biljojeda

farmi u raspadanju

i u vrućicama imali pričine o rastu

pačjih žabljih kožica plivača

očima sretnih vodozemaca

poludjelih skokova

nestajući posve izgubljeni

prepuni plikova mutiranih

vodenih kozica

i mučno se vraćali u vodu

u Veliku Sivu mater

koju su pradavno napustili

 

Znam; čuo sam za takve kiše…

što više nikada nisu prestale padati

i za Sunce koje više nikada nije zasjalo

i za vodu koja je zauvijek ostala

Velika ,Gola….

Mrtva mrcina

Na čiju će tihu obalu

jednog dalekog dana

ponovo

nešto

sluzavo

dogmizati

 

Znam; čuo sam za  kiše….

Posted by lulallay

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting