[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Naklonjen mrtvom slovu
rijeci neshvatanje moja je kletva,
od što tolikih  izgovoreno cesto
cak ni usne ne shvataju same.

Dokle ponekad zapitan,
u poznato lice mi
pogledom odgovor zatražim.

Kad ćutanju nadjenom samo se skupim
u zrno od prasine manje
ni koraka kazaljke najmanjeg sata dalje ne  bih
jer kud, ne znam.

Odgovori mi, ti prokleta rijeci
sklopi slova da kriva ne budu,
za sve sto kazes
razumjevanju da ugledam lik
spokojan i tih nesnu vise da ne budem drug.

 

 

Autor ss

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting