[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

-Zar uistinu želiš izgubiti dušu?-glas je šaptao na laganom vjetru.Ruka koja ga je zaustavila bila je tako nježna,iako stara,njegovana poput onih u visokih dvorskih dama.

Htio se okrenuti,pogledati to biće u oči.I prije nego je to učinio,osjetio je neopisivu blagost,poput onih u bestjelesnih bića.Osjetio je zaboravljeni,davno sanjani spokoj.

-Ne moraš se bojati.Slobodno me pogledaj.Zato i jesmo zajedno,da se gledamo,oči u oči…-pjevušila je riječima.

Okrenuo se.Pogled mu se polagano,gotovo ugodno,ledio…Bila je to sasvim obična starica,duge sijede kose,obučena u sirotinjski,poderani ogrtač,na nogama joj istrošene sandale tamnosmeđe boje.

Zračila je…natprirodno,u potpunosti umirujuće.

Nasmiješila se.Uzvratio joj je.Zaista mu je,čak i na samom početku,dok je nije pravo ni upoznao,bila ugodno prisutstvo,neka usporena melodija samoga Svijeta.

-Znam gdje si krenuo…-nasmiješila se-zapravo,nisi nigdje krenuo,samo si tako,jednostavno,zbog boli i tuge,mislio otići bilo gdje,potražiti pomoć čak i od onih što te preziru.

Iznenadio se.Kako je znala?Tko je ona?

-Ne kreći krivim stazama života bez razmišljanja,ne dopusti da te prvi negativan osjećaj odvede u propast.Oh,zaboravih!Zaboravih učiniti ono što se inače čini pri prvom susretu-nisam ti rekla svoje ime…-slatko se nasmijala,sijede vlasi lepršale su dostojanstveno na povjetarcu-Ja sam Satarga ili,na drevnom prajeziku,Satha Arga-Vječna Mudrost!

Opet se nasmiješila.No,ovaj put…ovaj put bilo je drugačije,nevjerojatno,fascinantno,fantastično!

Više nije bila obična starica,ni po čemu drugačija od drugih žena što ih je vrijeme osudilo na skorašnju smrt.

Posted by Ellenhyll

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting