[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tu sam,
poklanjam ti svoje ime,
srce je već odavno tvoje.
Snove sam zauvijek obojio
u kolorite tvojih snova.
Čekam te tu,
na vrutku naših zvijezda,
gdje iskovana je sudbina naših puteva,
gdje spajaju se želje sa javama života,
gdje se rađaju
i gdje umiru
krila ljubavi,
tu na vrhu
i tu na početku.

Do sada,
čuvala su stoljeća,
skrivala je naša epopeja,

sva buduća proljeća,
imena svih naših aleja.

A sada,
dođi i obuci ta krila,

moja mila.
Primi me za ruku,
isprepletimo prste,
…spojimo usne;

vrijeme je…
Vrijeme je za let.

Posted by Pippo1906

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting