[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ispunila je moje misli kao polen zrak

što poput pahulja lebdi, u proljeće;

njezin mi lik pred očima  prolijeće

zajedno sa bijelom  pticom kroz mrak .

 

Njena je šutnja u meni krik

što će utihnuti pod zemljom,

svud okolo lebdjet će njen lik

obavijen maglom,  memlom

 

Izblijedit` ću potom  u njenom umu

kao slova na nadgrobnoj ploči

samo će lišće šaputati po humu

da sa smrću ljubav neće proći.

 

Jedna će bijela ptica u mraku

svojim krikom tišinu rasparati

i mjesečina obasjati će raku

da duši osvijetli put, da je  prati…

 

 

 

Posted by Sani

This article has 5 comments

  1. San, opet pjesma srca. Tužnog, pomirenog sa samim sobom. Osamljenog. Srca koje je voljelo i izgubilo. Dirljivi stihovi. I taj nijemi krik duše.
    “Tvoja je šutnja u meni krik”. Veliki pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting