[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pitam se jesam li bolestan ja ili koji taj zvuk ne čuju? Svakim jutrom zaputim se na tramvajsku stanicu kako bih došao do centra ove hladne metropole. Pošto na se stavim kaput i plavu torbu, zaključam vrata, iziđem iz doma u svjetlo dana, prođem vrtom i dođem na cestu. Često hvata me dilema je li bolje ići pločnikom ili zaleđenim blatom (i uvijek začudo biram to zaleđeo blato s lišćem). Došavši do druge ceste prijeđem ju i tada čujem taj zvuk. Taj plavi tramvaj prilikom prolaska stvori takav zvuk da me uhvati jeza Posmrtnice. Cijuk tračnica ravan je kriku tisuće djece (unisono). Toliko me uznemiri čuti ga ranim jutrom, na samom početku dana, kao i po povratku, na smiraju. Malo pa će se uvući i u snove. Ako sam bolestan ja koji ga čujem, onda mora da čar Uznemirenosti u meni potječe od više uzroka, a krik djece dolazi samo kao povod, u slučaju da su bolesni oni koji krik ne čuju, tada znači da jedini vidim realnost. Kažnjava li me Savijest? Žalost svete Inspiracije da tim bude veća, čak joj ni stiha nisam podario umujući da je samo Ljubav zaslužila stih, ili Naslada. I napamet mi pade riječ unutarnjeg samozadovoljenja (najveća žalost je značenje te riječi tumačene pojmom bludi) – pa mi opet padne na pamet smisao krika. Samozadovoljenje – tko li je osobno zadovoljstvo sveo samo na blud? Srednjovjekovni svećenik?

Autor Arrost Sfodor

Rođen 29. studenoga 1992. u Šibeniku, završio Osnovnu školu Petra Krešimira IV.Šibenik (1999./2000.-2006./2007.), Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju s pravom javnosti (2007./2008.-2010./2011.). Student prve godine biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (znanstveni smjer).

Ova objava ima 1 komentar

  1. Možda je taj krik u ljudima bio toliko jak da su oglušili. Oglušili da bi mogli funkcionirati.Da ne čuju.
    Vješto prelaziš s motiva krika na pitanje stvaranja, tumačenje jezičnog pojma.
    – tko li je osobno zadovoljstvo sveo samo na blud? Srednjovjekovni svećenik?
    Pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting