[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Preklopila se zemlja ispod mene

kao da ću odmah tu nastradati,

a zapravo odriješila se tvrdokorna spona.

Na ulicama pratile su krhotine mi zjene;

veći komadi počeše padati,

sitni se razletješe pod oblake neba ona

 

koje nestajaše zbog užarenih sunčevih zraka

i zbog zasjenjenja mrva koje lete

kao da ih Božji prst upućuje.

Brzo nakon kratkotrajna mraka

više ne bijaše sila koje prijete

nego samo spoznaja što putuje

 

puno dalje, puno brže od  materije:

nisam valjda samo oživljena glina,

jošte gledam u propasti znake,

sloboda mi neka otvara arterije,

srce pada sa svog klina,

klijetke dobivaju potisnike jake

 

i to silno blago zemlje postaje mi slabašno

dok se duhovna mi krila šire

jer sam uvidjela si navezanosti

na sve ono što je važno strašno.

Strah i sreća u meni se mire,

Bogoljublje više je od znanosti

 

koje uči mene letu krhkom,

koje podučava mene  povjeravanju,

koje uči mene velikoj slaboći,

a ne  hodu po tlu čvrstom,

a ne zakonitom provjeravanju,

a ne gomilanju veće moći.

15.02.2015. 20:58

 

Odgovori

Subscribe without commenting