[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U mojoj igri staklenim perlama

ti si samo jedna perla vise

koju ne mogu uzeti k srcu..

srce je ipak previse sentimentalno

odbacuje sve pretjerano sarenilo tvojih iluzija i lazi…

samo si krhotina stakla

sijas samo pod zarkim reflektorom..

obican,proziran,nemocan komad stakla

razbijala sam to staklo

u komadice, parcad, djelice

i igrala se sa njim

rezala svoje i tudje ruke..

radovala me je ta igra

kao da palim sibice i bacam ih u rijeku

volim taj bolni nacin da unistim nesto

nesto sto vrijedi…

o kako me raduje igra sa staklom

svaki put kad se porezem vraca me u zivot…

ta igra sa tobom, krhotinom stakla,

igra kada ja nisam marioneta…

kada ja vladam ..

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting