[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prokleti rat i ko ga izmisli.

Baš tutnji po gradu

kao hiljade gromova  kroz sivo nebo.

Zvukovi detonacija

  i još  bezobrazno pomisli sa blaženim osmijehom

“ne dopusti sudbo da odem na nebo”.

Ništa se ti ne brini!

  Vodim te na jedno mjesto

Smješkao se osvajački.

Kao kakav kreten kad postigne zgoditak na takmičenju

držeći čvrsto njenu guzu,

zavirivao je u njenu bluzu.

Hitrim korakom da se skloni sa ulice prije nego mu kakva granata rasturi snove.

“Samo da mi je doći do Hamine kuće pa kroz avliju preko teta Bulkine tarabe. Ona…ona nek se provlaći.

Vala baš, šta fali ?!”

 Srce mu je adrenalinski preskakalo

 noge nije osjećao,

samo nebo ga je nosilo.

Jedino što je osjećao je bila prangija

međ nogama.

Taj izvor životne energije,

 snaga koja kada teče dole stvara čovječanstvo, a kad teče gore bogove.

 I moglo je pasti pored njega hiljade granata

mogla ga je obasuti kiša snajpera

 on jednostavno nije za to mario.

Ni zen budizam ni kastanjeda

svi su oni večeras samo mali magovi tu naspram velikog umjetnika.

” Večeras sam majstor vještine, a ona je moja muza. Večeras je noć vrednija od bilo koje. Jedistvena. Večeras raja nek sijedi i nek cuga glupi vinjak, ja znam šta ću pa makar sudbini iz inata

vinjak je piće za levata.”

Ušuljali su se tiho u napuštenu straćaru, u polu tmini uoćili obrise nečega što asocira na sobu. Na ofucanom krevetu tiho zapališe po cigaru.

Držao ju je za ruke i gledao je kako stidljivo opservira prostor oko sebe.

Avaj njene muke !

Znala je da nije bog zna čemu, ali rat je.  “Pa nije baš kako si mi obećao” rekla je ona.

“Ma ne brini, ova noć je puna snova.” kazao je.

Sjeli su na jorgan onaj stari bordo prošiven sa bijelom presvalakom koja je na sredini imala romboidan otvor.

 Krevet je bio razdrnadan

i

on pravi zlotvor.

Ko zna koliko je duša na njemu usnilo  vlažne snove.

Počeo ju je njezno milovati primičući  usne svoje.

  Pao je poljubac sočan i glasan, zatim još jedan

još jedan.

Ljubeći joj lice počeo se je igrati sa rukama glumeći umjetnika

koji crta po tijelu prstima.

Tražeći na njoj one tačke što trzaju tijelo u ljubavnom činu.

Primičući se ka njoj zaškripao je krevet odišući poznatom numerom. “Ma nek škripi” pomislio je. Hrabro ju je raskopčavao drhtavom rukom tražeći  grudi. Kad ih je pronašao i kad  jagodice

osjetiše kožu tamne bradavice

uzdrhtao je kao i ona.

 Iz njenog tijela je kliznuo u eter tih izdisaj, dajući mu se, poslušno. Halaplivo ju je ljubio po grudima stvarajući coktave zvukove mumlajući sa vremena na vrijeme kao u nekom ofucanom erotskom filmu.

Smatrao je da je to opušta. U njemu je krv bijesnila sakupljajući se u donjoj čakri. Popeo se je na nju ljubeći bijelu kožu

  koja je stvarala kontrast pozitivan u ovoj slici trošne memlom obavijene sobe.

Dva ljubavnika predana tijelesno i duhovno jedno drugome.

ples tijela koja se prepliću u predigri forsirajući ukuse tijela i otvarajući neka skrivena osijetila. Nošeni emocijama utonuli su u ekstazično stanje. Dvije čakre su se spojile u jednu.

Jedva je izdržao da ne explodira u nju.

Biješe uspio u svome majstorluku.

Stari krevet mu je tiho odao svoje poštovanje škripavim zvukom  kao da želi da kaže: ” bravo majstore.”

   Onda je započeo ritmičku seansu maga, vodeči ritmom svoju partnericu do mističnih pragova. No svaki put u njegovom pokretu se je javljao i krevet u svom javašluku.

Taj dobri stari krevet.

Vidio je on čuda neviđenih i zvukova čudnih. Upio je svaki atom svaku česticu i sa sobom nosio tajne. Polako je vremenom bivao jasnijih čula dajuči osjećaj topline i gostoljubljivosti kao pravi domačin koji udobno ugosti gosta.

Da mu je meko i prhko da ne žulja i da je toplo,

da nije ni previše tvrd i mekan, već onako taman

i nikad dosta i nikad dosta.

 Dalo je ovo drvo staro sve svoje za dobrobit, komfor i uživanje.

Na njemu se  jelo i pilo.

Na njemu se je i snilo

 uzdisalo i hrkalo.

 Na njemu se eto danas i jaše.

Jahao je mladi Mag, divlje i opako postižući jedinstvo sa ženom i sa krevetom.

Krevet stari ga je u tome savršeno pratio svojim škripavim zvukom divlje mamio.

Škrip-jednom oštro.

Škrip- jednom dugo.

Škrip…škrip -više puta uzastupno.

  Tu ponekad sa vremena na vrijeme ubacio u kontru

tamo na onu stranu gdje je klimava nožica kreveta biješe ispala

tako da je imao osjećaj orbite.

“Kao  djeca nekad – zamišljao  je u sebi-na balerini onoj velikoj

što nas zavrti na Skenderiji.”

Imao je ovaj krevet još koji trik….. tu i tamo bih ih iznenadio.

Pa bi osim škripanja i ljuljanja naglo raširio federe po sredini otvarajući svoju nutrinu kao da želi da kaže:

“Đeronimoooo”

  Oooo da je kojim slučajem drvo progovorilo,

njega bi hvalilo

kakav je to maher bio.

Ritam je šibao melodiju požude potpuno noseći i razbijajući čamotnju ratne svakodnevnice.

Bio je presrećan jašući i stvarajući zvukove od koji se je gubio.

Misleći da je  Zvijer koja na tantričkom pijadestalu kida Šakti

i pogledom ka žbukastom plafonu sa rupama

zatvorenih oćiju utonu u  stanje polubogova.

 Nošen ritmom i snagom odcijepio se od zemlje

zakucavši svoju božicu.

U tom momentu istine zaćuo je pomalo piskutav glas božice

koja ga je gledala mirnim oćima.

 Ozbiljnim, pomalo i nervoznim glasom kao da gubi strpljenje izustila je :

“poturi dacku!”

  Pa između ritmova udaranja ljubavnog alata

i škripanja kreveta

  uspijela je da ga dozove :

“poturi dacku!”

Posted by bandog

This article has 4 comments

    • Hvala na komentaru…na žalost ova priča je doživjela par modifikacija zbog pravila sajta tako da je otišla malo predaleko od stvarnih likova i situacija, no drago mi je da Vam se svidja…lijep pozdrav !

    • Hvala na komentaru…na žalost ova priča je doživjela par modifikacija zbog pravila sajta tako da je otišla malo predaleko od stvarnih likova i situacija, no drago mi je da Vam se svidja…lijep pozdrav !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting