Kraj
Prepuštam te noći
da joj crne kose ti rukama diraš
Nek u zagrljaju uspava ti oči
dok joj žudne pjesme uzdasima sviraš
Nek ti sada mjesečeva sjena sa strepnjom
dira lice
Dok se plaši da ćeš poželjeti
bludnu igru zvijezde padalice
i u njenom sjaju sagorijeti
Nek te oblak grije…
Ostavljam te,
a ti se nauči sanjati me tiše.
Budit ćeš se gorak.
Ne volim te više.







Bravo!
Tako treba! :)
Hvala… ;)
Prekrasna pjesma o jednom kraju…dirnula me…a posebno mi se svidio stih “a ti nauči sanjati me tiše” divno rečeno.