[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U kolibi maloj, zamagljenoj od dima
na tronozac je sjeo kovac stari,
upitna pogleda glavom zaklima,
a oganj iz peci obraz mu zari.

Dok podbocen laktima i ruku pod bradom,
duboko kroz vatru u svijet gleda,
ljubav mu prisla stiha i kradom,
a on od sebe ni glasa jos ne da.

Tek usnom zadrhti: Ja sjedim sam
i za dolazak ljubavi necu da cujem,
vec znojem svojim i rukama, znam
dan svog Zivota da topim i kujem.

Ljubav ga zove, on ne otvara vrata;
to zrno zivota, strah ga da truje
i ne da u srce toj kapi zlata,
vec skupljen sjedi: DANAS NE KUJE!

Autor runolist

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting