[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Večeras sam se sklupčala
U jednom od onih mračnih kutova
Čije ćoškove krasi, nakupina plijesni i vlage
U prostoru što poprima miris, truleži
 
Na koljenima, okrenuta leđima tami
Unosim se cijelim svojim bićem, u tamu
Pritisnuta tišinom, dodirnuta hladnoćom
Golih ramena i ranjenog tijela
 
Pokleknula sam pod teškom ti rukom
Snažnim udarcem u potiljak
Nježnih emocija, ispod lomljivog tkiva
Raspucala se rana bolna, što zjapi
U zastrašujućem prizoru, prokletstva tvog
 
Ostavio si me da ležim u lokvi krvi
I sama skupljam izlomljene kosti
Sastavljam se u tišini noći
Vrišteći od užasa i boli
U najmračnijem kutu moje svijesti
 
Što si mi to učinio, krvniče ?
 
Tiho jecaju moje romantične kosti
Ispod svih krinki što nosila sam
U nadi kako ćeš jednom posustati
Zaustaviti se u srdžbi i bijesu
Stravične ti potrebe, osjetivši
Koliko sam lomna u struku
Kako se svijam kao breza i tiho kopnim
Sušim se i venem od neizdržive boli
 
Večeras sam se sklupčala u samoći
U jednom od onih mračnih kutova
U prostoru što miriši na propali život
Izgubljenih duša u nepovrat
 
*
Silence

Posted by blueperlaa

Pokreće me velika ljubav prema pisanoj riječi.

Website: http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/

This article has 10 comments

    • Petar, samoća je ponekad naše prokletstvo, jer se tek tada istinski suočimo sami sa sobom i svojim emocijama, no ona zna donijeti i nešto dobro, kada u tišini prebiremo po svojom mislima i upoznajemo čovjeka u nama bolje no ikad i njegove male i velike želje, prigrlivši svoje nesavršenosti 🙂

      Hvala na čitanju i uživaj u danu !

    • Ako ti kažem, morati ću posegnuti za drastičnim mjerama i početi ću se ponašati nedolično 🙂 Šalim se malo.

      Ne znam do i detalja objasniti zašto toliko tuge, boli i straha u mojim pjesmama, jer u suštini ja nisam ogorčena na život. U nekim fazama dodirnuta sam teškim trenucima kao i mnogi drugi i to je ostavilo svoj trag … crpim inspiraciju iz emocija koje su mi se zavukle pod kožu, no nerijetko pišem i o sudbinama koje su me dotakle.

      Dakle, nisu sve moje misli isključivo odraz mog života …

      U ovoj pjesmi pokušala sam samo opisati ‘slom emocija’ koje sam gajila prema nekome i koje su uništene … vjerojatno sam ja to na svoj svojstven način upakirala u zastrašujući sadržaj … no to je moja poezija.

      Veliki sam senzibilitet i sve proživljavam snažno.

      Lijepo te pozdravljam ! i hvala na društvu 🙂

    • Marija, ponekad je dovoljno da sklopim oči i niz kičmu osjetim strujanje emocija koje nisu uvijek ugodne. No vjerujem da se to događa mnogima … i da samoća u mom životu ne zauzima više mjesta, no i u životima drugih.

      Ponekad se plašim samoće, no ponekad s njom vodim ljubav :)))

      Hvala na čitanju i uživaj u danu !

  1. Volim jačinu u tvojim pjesma,bilo da je tema ljubav,kojoj se potpuno predaješ ili bol zbog iste,uvijek je prisutan intenzitet koji ne ostavlja ravnodušnim.Naprotiv.Proživljavam ih.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting