[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Iz ove zapuštene jame stigoh do mosta

i još velik mrak je oko mene.

Drugovi odoše, a ja ostah,

nema zvijezde, samo tamne sjene.

 

Kako sada ovim zarobljem udovima,

sred sve tmine, rana i ožiljaka,

kako podići se laktovima, kukovima;

kako živjeti sred osinjaka?

 

Više nisam ustanica protiv partizana,

sada oni čeznu stati protiv mene.

Moja duša, tijelo puno atavizama

nosi težak teret anateme

 

jer me zovu crnom zvijeri

koja nema političkoga putra,

koja samo blagoslove dijeli,

ali neće dočekati sutra.

 

Gdje će sada zaposliti

sve nas iz ove socijalne jame

koji navikli smo postiti,

koji stajali smo protiv tame?

 

Najviše se nadam pravoj socijali

koja stvara dobar, stari srednji sloj.

Kad bi nama poticaja dali,

nastao bi jak i stručan građanski stroj.

 

Tada plovili bi mirnom rijekom

koja sad je suha jama i promrzla kost.

Još bi uspeli se i stazicom nekom

jer čemu onda uopće služio bi most.

23.01.2016. 08:22

 

 

 

 

 

 

 

This article has 3 comments

  1. “Drugovi odoše” hvala dragome Bogu, ostaviše prazno korito, ali ja od njih nisam ništa ni očekivao. Prave riječi i poruke draga gosp Tomljanović što kaza Pjero
    lp

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting