[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Prolazim ulicama koje sam znala

Isti zvuk odzvanja
I sada
Koraci su ovi drugačiji,
Umorniji od onih starih
Čujem dozivaju moje ime
Zidovi što obloženi
Kamenom stoljetnim
Očima su budnim svojim
Pratili moje prve korake.
Moje odrastanje
U njihovom je korijenu
Zabilježeno

Da zastanem na čas,
Da upitam ovaj grad
Poznaje li me
Jer osjećam da prestaje
Da lagano gasne
Plamen
Kojim živjela sam
Kojim disala sam
Zrak iz njegovih pluca

Vidim iste su to ruke
I iste su dubine te oči
Kojim gledala sam
Kako se mijenjaš…
Danas gledam u tebe
I pitam te
Čime si me to začarao
Možda je more
Krivo jer me opilo
Možda je sunce
Krivo jer me zaslijepilo
Možda!?

A nekad sam ti samo htjela
Pripadati…

Posted by mariposa

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting