[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ubijajući ono malo nade u meni

zatvaram knjigu pjesama života moga

i puštam zaboravu da odnese

 

Da se ne sjećamo,

Da se prekine ovaj ples

ples želja zamagljenih života.

 

Na početku zaborava

obješeni na korak do budućnosti

postajemo vjetar novog vala

trag pijene iza broda

što u zaborav plovi.

 

skućeni u prostoru između vremena

još samo ovaj put, skini odjeću sa sebe

iskoristi stare pjesme, izludi mene

 

Jer sutra se sjećati neću

sutra ću biti novi JA

ne tolerantan prema svjesnosti

pronađen na vrhuncu svoje mogućnosti.

 

 

Ova objava ima 16 komentara

  1. Koji je to korak do budućnosti? Svaki. Ali ti si odlučio dobiti novu, drukčiju budućnost. I želiš biti zaluđen, zaveden. A zašto potpuni zaborav?Ima li za nju mjesta u novom snu? Veliki pozdrav Lost.

Odgovori

Subscribe without commenting