[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Besmisljem pjesničarim
i šapatom stiha hučem
kao rasparčan vjetar
šiljcima hridi,oštricom
vala,čepom pjenušca
(u slavu budnih)
onoj rasutoj mjesečini
u tvojim očima Galskim
Ne huli me, mišljena si
vapajem misli mojih
vijekovima i u svakom
zazvana s grudnom boli
vranice moja i cigančice
– nego oba oka srpom
mjeseca razmeđi
da ti se olujan upogledim
i pobacam ptice s vrblja
pa neka me opkole svojim
kljunovljem žutim
ako se ne plaše snova

Besmišljem hučem toplim
u nutrinu bačene boce
sa štivostihom za suđenu
Maglene mrse se kapi
unutra, odgovor slutim

Odgovori

Subscribe without commenting