[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prostranstva ove savršene mirnoće
param…
Tečnost svakim zamahom
prolijevam…
More i umjetnost življenja
kušam…

Bezvremenska dimenzija u koju dođem
i kao da svako postojanje tad prestaje
u vanjskom svijetu paradoksa, ništavila, bezvrijednosti…

Ova stijena nedirnuta rukom čovjeka,
oblikovana neobjašnjivom snagom neke uzvišene sile,
ovdje vjekuje… pršteći energijom.
Osjeti je u svakoj uklesanoj pori,
osjeti ova tisućljeća u tretnuku koji traje tisućljeće…
ovdje gdje se vrijeme ne mjeri satom,
ovdje gdje se smisao ne nameće.

Sada je već mrak…
pogled luta sferom obrisa.
I ja sam još uvijek tu
baš kao i nekada prije.

Dođem, budem i otiđem sa željom.
I život je lijep baš kao i nekada prije…

(04.09.2012 / Konavoske stijene)

Posted by aucovic

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting