Kome u duši kuca Hajduk, u ovome naći će se

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pitaju me mnogi zašto, zbog čega?!Kakve koristi ti imaš od toga, daleko si od tog sranja, nemaš ništa od toga, kako ćeš ti pomoći tako šta gubiš živce, šta ponekad I zaplačeš, šta potrošiš para i vrimena na gostovanja po svim živim vukojebinama I ruševinama takozvanim stadionima?!

Eto ne znam ni ja odgovor kojim bi sve te argumente pobio, možda i imaju pravo, stvarno zbog čega, koga!?Vrijedi li toliko toga gubiti i nadati se, toliko vjerovati u razne priče servirane od raznih amatera koji su se usudili poigrati s nečim velikim, koji su svoju promociju odlučili provesti preko leđa najveće ljubavi, ponekad i jedine ljubavi velikog broja ljudi!

Dakako tu nije kraj, oni neće stati na tome, pričati će, puniti novinske stupce raznim bajkama,  a svi mi ustvari znamo istinu da na prvi spomen dugova, problema dižu jedro i tako lako bježe, tako lako se izgube u masi sumnjivih morala i uvjerenja koja su se usudili tako lako poigrati s nečim što netko ne može procijenit, ne može mu odrediti vrijednost niti rok trajanja.

Imena im ne treba spominjati, samo jedno ime treba spominjati, nikada ga ne skidati s usana uvijek ga slaviti.Nažalost to veliko ime, ostalo je samo ime, to veliko ime prepustilo se raznim političkim, mafijaškim krugovima, udrugama koje su iskoristile njegovu naivnost i njegovu vrijednost.

To je ime, to slavno ime, ime koje ćete čuti na svakom koraku, neovisno o satu, danu, tjednu, godini, stotinu i jednu godinu to ime živi, to ime traje i bije u srcu najmanjeg i najvećeg, najmlađeg i najstarijeg.Nije važno tko si, šta si, pred njim svi smo isti, za njega svi smo isti.Ipak ga nosimo u srcu, ako ima nešto veće od srca, onda ga i tamo nosimo.Muško il žensko, sasvim nevažno, svi isto ljubimo i volimo.

Sjećam se s ponosom i slavom, naježim se i sad, deset godina ili više, prve utakmice, prve ludorije, nisam shvaćao što je to, ali sam vidio dječijim očima da je to nešto veliko.Zašto moj ćaća toliko pizdi na neke momke u bilom dresu, zna je sve njih, po imenu prezimenu, znao je sve o njima, ali nikad nije znao zašto se toliko prenemažu po terenu, zašto toliko piplaju, a tolike pare dobivaju?!

Bilo je tu grubih, šporkih riječi, bilo je svega, i suza i osmijeha.Sjećam se i njegovog čvrstog stiska ruke kada me je odveo na Poljud, kada me je držao da se ne izgubim, a tada sve je drhtilo, vjerovatno ja najviše, moje srce i tlo se gubilo pod nogama kad sam iz onog tunela stigao na tribinu, na svoju sjedalicu.

I s godinama rastao sam, ali ON nije rastao, bio je sve manji, ostalo je samo ime i povijest, svi su ga tukli i ovakvi i onakvi, tukli su i mene, suze su me dotukle, emocije su me ubijale, svaki gol je puno značio, svaki trofej je previše značio, a golovasve je manje bilo, trofeja još manje.

I sad vidim da i ja kao muškarac, kao otac, sve ono isto govorim, na sve isto pizdim i gubim živce, na dan, sat odjebem sve, ne želim ga spominjat, a sutra već sve me zanima.To je kao virus koji mene ne napušta, ponekad pokušao sam ga zaminit s ženskim srcem, ali povrijedilo me i bolilo je.

Jako je bolilo, ali nije bolilo kao krađe, kao porazi.Tuklo me, dotuklo, volio sam tu bilu boju, ma umira sam za nju, plakao sam, gubio dane na njega, ali nisam žalio.Sve sam proklinja, ali njega sam još uvijek volio.Znate šta, nikad sam prestao, nikad neću prestati.

Samo ću ga još više voljeti.Htjeli su ga ugasiti, htjeli su ga uništiti, ali nismo dali, nismo dopustili, nikad nećemo.I sve može propasti, al on nesmije nikada.

Makar sam daleko i nisam mu blizu, ali srcem tu sam možda i preblizu.Cijelim tijelom za njega živim, to ne skrivam, niti se toga sramim.Slušao sam o velikim danima, trofejima, igračima, a sve što sam vidio dosada samo na prazne priče liči.

Svoju tugu na sjeveru sam liječio s luđacima koji isto dišu, koji isto lude, glavu gube, al njega ne napuštaju.I po zadnji put kažem, Hajduka nikad neću ostavit, na njega neću nikad zaboravit. I u veselju i u plaču za njega tu stojim i glas gubim,pamet još više, al ne odustajem, ne znam zašto, možda zato šta je moj ritam života, a nisam kako mnogi kažu niti narkić, pijandura, propalica, težim obrazovanju kao i velika većina nas, ali težim i Hajduku.Hajduk je puno više od kluba, Hajduk je više od ljubavi, Hajduk je život.

I samo Hajduk živi vječno i samo ova ljubav živit će vječno, prenosit će se koljenima i znam da sam se rodio u bilom i umrit ću u bilom.Svoju dicu, ako Bog mi ih pokloni moju ljubav će u srcu nosit, samo tako Hajduk će ostati.

 

HVala ti Hajduče na svemu, hvala ti na osmijehu, hvala ti na suzama, hvala ti na trofejima, pobjedama i porazima, hvala ti šta si moja čvrsta strana koja ponos i stras u meni budi.

 

Prošlo je samo 101.godina, još nas puno toga čeka, ne damo te nikome!

Živi Hajduče, stoljeća poživi

Još jedno tvoje dite

2 Thoughts to “Kome u duši kuca Hajduk, u ovome naći će se”

  1. Rational

    Pozdrav Redikul123,

    javljam se iz ekipe koja je snimila promotivni video o Hajduku, koji ce biti objavljen na nj sluzbenoj stranici. Video je posvecen svim generacijama ljudi koji vole Hajduk, uz poseban hommage Torcidi. Oduševljeni smo s tvojim tekstom o Hajduku i ovim putem trazimo tvoje dopustenje da ga iskoristimo za video, na kojem bi te naveli kao autora teksta.

    U slucaju da si zainteresiran napisi nam svoju email adresu pa te kontaktiramo, ili nas mozes odmah kontaktirati na sekeljadomagoj@gmail.com

  2. redikul123

    Poštovani, mail Vam je poslan.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting