[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Smiraj.
Tonem kao brod u dubine grimiznih budoara
i zvijezde začas nepozvane sjaje.
O kako pitoma je mirisna ljetna noć
prozračna kao haljina protkana šifonom
a perzeidi, ti slatki fantomi
do zapučaka neba šuljaju se spretno
kroz pročelje teatra
tiho, latentno.

Pruži mi ruku, džepova ja nemam
samo čarape poderane.
Ali opet, u daljini
u testamentu melankolije
onog nesretnog poeta čuje se pjev.
Tište li ga žene nage
ili poj o bolnom rastanku od drage
tišti li ga tuga ili zrno sreće
i strano nostalgično
kolovoško veče.

Tonem kao brod u dubine grimiznih budoara
u pitomu i mirisnu ljetnu noć
prozračnu kao haljina protkana šifonom
u mirnu, toplu
kolovošku noć.

Autor Robert Zemljić

Nemam šta reći o sebi, osim kako rekoše jedan pjesnik “Sa sudbom se natežem, onako zagrljen, ko dve pijane lude”

Odgovori

Subscribe without commenting