[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Na vrtlogu lišća,
pukao oblak kao kokica.
Neka frau s
maramom na glavi
udubila se u
čupkanje brka
nekom heru
naslonjenom na
korman plavog
bicikla.
Drava je tekla
ispod mosta
nekuda.
Zrak mirisao je na
prva loženja
iz prljavih dimnjaka
I prva
pokipjela mlijeka
ove jeseni.
Strašila uđoše
u šalice crne kave
gdje, na dnu viđena,
poplašiše vrane oko stola
na jutarnjim sjedeljkama.
– Jebo te plavi cvijet
I komšijske kokoši!
Razvali derište dok
nitko ne gleda, jer
ako nećeš ti
ja slomit ću I njega
I tebe skupa s njim, jer
mater ti cigansku,
spava mi se danas.
Heru dosadilo
čupkanje brkova,
a nestašna frau s
maramom
posegnula u torbicu
I hladno paleći
cigaretu
ispustila čudesni
krug plavičastog dima
koji je baš nedostajao
na slici.
Neponovljivu kokicu s neba,
zauvijek,
razjebo’ mi vjetar.

Autor Kisomora

Ova objava ima 4 komentara

  1. :)) Nasmijala sam se od srca iako su to…ajmo reći ozbiljni stihovi.
    Zadivljuje lakoća pripovijedanja u njima i savršeno dočaran trenutak, koji ne bi bio takav kakav jest da ne sadrži i psovke, koje možda nekome djeluju vulgarno.

    Vrlo originalno i neobično. Jako mi se dopalo. U nekim dijelovima sam se se i pronašla. :))

    Lijep pozdrav……..

  2. doista odlična pjesma kišomoro,jako zanimljivo napisana i originalan stil pisanja… psovke su isto dio jezika i bez njih neke pjesme, filmovi, romani ne bi bili kvalitetni da u njima nije bilo psovanja koji zapravo samo služe da se vjernije dočaraju neki događaji koje želimo opisati… zar bi reservoir dogsi bili to što jesu da u njima nema 100 i ne znam koliko psovki… ali dobro to je moj neki ukus, neću više puno pizdit… za kraj ostavljam samo riječi koje ja često ponavljam- nekulturan je čovjek koji ne psuje jer je u kulturi ovog naroda psovka :))… zezam se, da se ne bi netko uvrijedio, pozzz :))

Odgovori

Subscribe without commenting