[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Koraci se sada čuju

Što žurno se spuštaju

Niz stepenice podignute

Od neba ka zemlji.

Podignute u blagome luku

I ukrašene ljupkim rezbarijama

Što ih počini tuđa ruka.

Jedan korak, drugi korak…

Topao dodir lijepi se

Na mjedenu kvaku.

Čuje se škripa i jauk!

Svaki put, svaki put…

U mjestu gdje su

Ljudi uvijek dobrodošli

Sa kovčezima.

U mjestu gdje je

Vrijeme opet i opet.

U mjestu u kojemu buka

Prekrasno sklada

Titraje, titraje…

Tamo gdje sklapam oči

I ćutim naviknutu

Privrženost  i potrebnu bliskost.

I sa prljavobijelim pločicama

Na kojima još nijednom

Moja noga nije skliznula.

I red klupa

Koje su prijateljice

Po usluzi.

I kotačići što se okreću,

Slijedeći slijepo korake.

Oh, kako je krasno

To mjesto.

Kako li je samo

Stalno u tom’

Kotaču sreće.

Plastično šuškanje

Suze na kaputu.

Nema veze.

Nema veze.

Suze na kaputu,

Kaput na podu,

Pored koša za smeće.

I miris ljudskosti

U zraku.

Posted by Silent Melody

"Without passion no poet, and without passion no poetry." S.Kierkegaard

This article has 2 comments

  1. Slike,osjećaji atmosfera,beskonačni protok vremena,možda jedino mjesto gdje se ne glumi, gdje padaju maske.Kratke rečenice dočaravaju vječno okretanje kotača koji su uvijek na putu,ljude,perone…Sve u svemu, dojmljiva pjesma. Čestitke!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting