[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

 

Očima me pitaš.

Očima ti šapućem:

“Volim te beskrajno.”

 

Usnama ti govorim:

“Volim te.”

 

Ali, to što u duši nosim,

Taj bol i vapaj sreće,

Kraj i prapočelo;

To nikad saznat nećeš,

Jer malo je, premalo vremena,

I malo, premalo riječi,

Da u njih smjestim

Svu veličinu Tebe u meni.

 

Autor Aristhea

Ova objava ima 7 komentara

  1. Pjevati o ljubavi a biti u isto vrijeme i jednostavan i uzvišen, drag i jasan, to mogu pjesnici čija duša jeste čista i čija je filozofija isto tako draga koliko i čisti osjećaji. Tu se negdje, u tvojoj pjesmi, sretoše mudrost i osjećanje. I to daje ljepotu te pjesme. Draž je i kada taj Drugi ostane tajnovit, nepoznat… Ko je taj koga pjesma (pjesnik ili pjesnikinja?) ljubi? Pozdrav od Milenka!

Odgovori

Subscribe without commenting