[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kuda me vodiš sudbino?

Zar opet me mučno

teškim koracima očaja vučeš?

Ja ti se opirem,

grebem razumom

po tvojim namjerama

Kidam se

Urličem

po gluhim ulicama zamračenim strahom

Naslućujem

i bojim se

kušati ono

što me iz daljine mami

taj opojni miris

zabranjene želje

što na grijeh me zove

Koliko još treba do očaja

koliko još stepenica preostaje

da me ubrojiš među propale?

Strahujem

a strah me lomi

i zove na posljednji ples

sa dostojanstvom

Nestajem li…?

Autor Klaudija

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting