[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kobni, jedan trenutak u kojem sam shvatila ko si ti

Hladnoca decembra je zapljuskivala moje prozore

Praznim hodnicima ulica, odjekivali su tvoji koraci…sve dalje i dalje…slusala sam pjesme tog plocnika i tvojih cipela

Gledala sam u zidove oko sebe, ne ocekujuci da cu dobiti odgovore od njih…a ti isti zidovi su me stitili od same mene…

Stitili me…Da ne potrcim za tobom…onako slijepa od suza, onako luda od ocaja, tesko iznevjerena…

I kada bih te sustigla na nekoj hladnoj ulici…ranjena…tvoja dva hlada oka ne bi promijenila boju, tvoja zgrcena maska na licu ne bi spala, mac koji drzis – ti ga ne bi zaustavio.

Kobni, jedan trenutak u kojem sam saznala ko si ti – ustvari…

I ostala sam medju zidovima, sa svijecama koje su gorjele…sama sa suzama.

 

 

Autor NeveM76

Odgovori

Subscribe without commenting