[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
camotinjo crna,tuzna sjeno kamenih vrata
ne pricaj mi lazi, o snazi zrnaca srece
brusnog papira, na hrapavom dlanu zivota
i ne tjesi me suzom te sto me se odrece

obecascena i gola, u mlijeku od trnja se kupa
krzna medvjeda velikog , ogrce se plastom
kurvanjski namiguje, zvijeri crnih rupa
da ucini me svojim ,pocasnim gostom

ja samoce se ne plasim
u dusi mi od postanka
svijecu svoju evo gasim
do sljedeceg sastanka

Ova objava ima 10 komentara

  1. camotinjo crna, tuzna sjeno kamenih vrata
    ne pricaj mi lazi, o snazi znanca srece
    brusnog papira, na hrapavom dlanu zivota
    i ne tjesi me suzom te sto me se odrece

    Mnogo dobro zvuci. Pozdrav tetak!

  2. ja samoće se ne plašim
    u duši mi od postanka
    svijeću svoju evo gasim
    do sljedećeg sastanka

    Što više sijedih to su ti stihovi bolji. Ovi su, rekao bi Tin, crni od dubine. Snaga života i prkos usudu. Kaže pjesma- vukovi umiru sami. Sjajno Duško. Sve čestitke i ranojutarnji pozdrav!

  3. hvala faizo:)
    ne znam bako ,mozemo li se skriti od nje,,nasa savjest je puna mracnih uglova,takva mracna mjesta,vlazna od suza su pogodna za uzgoj sujete i samoljubivosti,a to je prljavstina koja se samo kajanjem cisti…

Odgovori

Subscribe without commenting