[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kom čarlijaš k’o vjetarac
na biljegu vrata čijeg
– znaš li da sam
u grijeh’ besmrću
skapavao od nepija
tvog pletiva i srećan bio
na prsima gdje kopnio
urastao kao zanoktica
Kom to dahćeš,pod prozorom
kobna kom’ si trsko crna
ko ne biva ,kad s nebiva
spustiš se u šušku noći
– ko kob vrana paučina
od lijepaka smreka crnih
Pomoli se na prozoru
i razapeću te ko zvjerinju kožu
medju obale dve najdalje
kad prosvijetli od istoka
zor ljubavi,nek te razdre u komade

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting