[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Već dugo te šutim i grizem
Nagnjilim zubima iscrpljene riječi.
U krletci čežnje glas
Bjesomučno se klati.
Spužve očiju piju modru tintu noći.
I srce crno je, i riječ novorođena.
Na bijeloj hartiji sna ni slovo.
A imao sam slovo o tuzi
Osmijehom taljeno.
Imao sam slovo o sreći
Zlatnom kosom šiveno.
Imao sam…
A sada imam slovo na walovima
Bukom gluposti stišano.
A hiljadu horova u meni
Još uvijek pjeva
A nigdje nikoga ko zna da sluša.

Posted by Adem Garić

This article has 8 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting