kišni grad

Kiša nad gradom, a grad u noći
Grad ispod kiše, meni ne znam kamo je poći
Nebo tamno kao pokvareni svjetionik
A duša mi kao odbjegli zatvorenik
Što progoni je nemir

Korak sam po korak dok mislima tražim uporište
Sjajne od kiše ulice moje su prazno prizorište
Za kraj poželim tramvaj bez voznog reda, karte i stanice
Jer moji su snovi pogubljeni kao kovanice
Putanjom boli u naš napušteni svemir