[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tako to bija u duši mojoj
Kao svaka kap što pala je zemlji ovoj
Natopljeno tugom, srce moje
Moja sreća, daleko je.

Niti bazge ne mirišu kao prije
Mojoj duši, svanulo je
Ništa drugo , srce moje ne traži
Samo da me par kaplji ljubavlju osvježi.

Kao cvijet, na ovom svijetu da sam
A ja tako rano… uvenula sam
Kao magla primilo me
I u oblake dalke odvelo me.

Hajde Bože budi drag
Pa izbriši u mene ove patnje svaki trag.
Još to vrijeme moje nije
Da me sunce tako mladu ne grije.

This article has 2 comments

  1. Svojevremeno sam pisala slične stihove. Ironija života je u tome da se sad, nakon puno tuge i velikog životnog gubitka, osjećam manje tako nego prije, kad sam mislila baš kao ti u ovoj pjesmi.
    LP
    😊

Odgovori

Subscribe without commenting