[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zaplakale su kapi kise
Na prozorima kuce moje;
Vjetric list na grani njise,
S jeseni, vec zlatne boje.

Klizile su kapi srebra
Niz zamagljena stakla, hladna;
Ciknu srce ispod rebra:
Tuzna jesen, prazna, jadna!

Bez prestanka kisa kuca:
Osluhni me; k’o da prosi,
Svaka kap sto staklom puca,
Svijetu Novi Zivot Nosi!

I kad magla tijelom svojim
Mokra stakla sva zabijeli,
Sunce prodje srcem mojim:
POCETAK JE ZIVOT CIJELI!

Autor runolist

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting