KIŠA
Baš volim kada kiša pada
i kuca na prozor moj,
misli mi tada k tebi lete,
osmjeh zaigra mi na licu.
Ti si tako daleko, znam,
a ja vidim tvoje ruke,
opija me miris tvoje kose meke,
cjelivam ti vrat vreli.
Osjećaj je tako dobar,
srce mi ubrzano tuče,
udisaji su mi duboki,
oči mi se sklapaju od miline.
A onda odjednom,
kiša je naglo stala,
Sunce se probilo kroz oblake,
nebo je čisto plavo,
Sve je tako lijepo,
a ja sam ponovno tužan,
jer znam da sam opet sam,
ti si bila samo moj san
koji traje kao ljetna kiša.








alojz, prijatelju…sviđa mi se ova pjesma jer je iskrena, srcem pisana, nije pretenciozna, kao i druge tvoje pjesme. ti napises onako kako osjecas, opises svoju mastu i zelje i neke emocije i tako i treba.
pozdrav:)
hvala ti lijepa sansan na ovako lijepom komentaru, veliki pozdrav iz smrznute Slavonije
Osjecajno i bez velike pompe napisano.To je tvoj stil koji te cini prepoznatljivim .
Pozdrav!
HVALA MARKO, POZDRAV
Lijepo…jednostavno i iskreno…možda se baš zato osjeća.U svakom slučaju ono što osjećam u ovim stihovima je nježnost…a na to sam “slaba”:))
Lijep pozdrav ti ostavljam Alojz!
HVALA SHADEA, VELIKI POZDRAV ŠALJEM TI IZ MRZLOG OSIJEKA