[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Podbocen  na sjenu ,stanicnog kioska

stezao je rucku starog kisobrana.

Sa zvijezdama medj’ zicama  , nenadmasnog  skupljaca moljaca

saputao je nesto, kao  sto vjetar sapuce  rosi  na  na listu jaglaca,

kao kad leptir nocni  povjerljivo    susti   na  grudima  vjetrobana

usnulog vlakica u zabavnom parku

 

I nije  ga se ticala opaska, jednog  ruznog zutog kioska

da  arogantnije drustvo jos imao nije

Imao je  on funKciju ,pocasnog prejsjednika, udruzenja gladnih golubova

Prijesto na sred  neba , obijaca cepova  , vinskih butelja  i pivskih  flasa

Napisanu  i odbranjenu dizertaciju  na fakultetu , pod imenom :nesagoriva luc u srcima zaljubljenih  skitnica

I svi su  se oni klanjali sa duznim postovanjem. Jedni pri dolasu, drugi opet pri odlasku, a treci i ovako i onako

Jedino  se ovaj nepristojni covijek ne udostoji , da pokaze mi  ni mrvu respekta.

 

A on je stajao ,jos na onom istom mjestu, osluskujuci vjetrove, sto donose garez, jedne stare parnjace,

sto nikad na  peron posljednje stanice ,stigla nije.

Sjajne  kapi sjena sa  vrha njegovih cipela, klizile su necujno, satima, zaljevase korov zardjalih  sina

Ni slutio nije, da  kupila je  kartu sa presjedanjem  u  vrtima rajskih   medjuvozja,

da na krilima  andjela nastavljaju pute

da   nikad vise, poljubiti nece ,  ljubav svih svojih  zivota,   po  licu pomaziti  voljenog sina

 

 

Ova objava ima 6 komentara

  1. Fantastični stihovi Duško!!Fantastični!!
    A toliko je bola ova pjesma skrila,
    oko srce i duše nježno se svila,
    tugom se upila,
    u stihu ostala
    i sjećanju…
    Šaljem ti topao pozdrav!:)

Odgovori

Subscribe without commenting