[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pala je,
Razbila se poput keramičke zdjele.
Svaki njezin dio,
Dalek od ostatka,
Poprimio je novi oblik,
Izgubio svrhu.

Nježnim rukama,
Skupio je njezine djelove.
Strpljivo,
Slagao ju je kao puzlu
Te stvarao novu cjelinu.

Pukotine,
Poput ožiljaka,
Šarale su njezino biće.
Osjećala je djelove
Koji nedostaju,
Fantomski udovi zamjenjeni
Zlatom i srebrom.

Popravio ju je,
Učinio boljom.
Sve mane, ožiljci,
Bili su vidljivi svijetu,
Njegovim tamnim očima.
Zlatom,
Spojio je krhotine,
Srebrom,
Zamjenio nedostatke.

Postala je bolja.
Ljepša i potpunija
Nego što je bila
Prije pada i bola.

Autor Matea

Odgovori

Subscribe without commenting