[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ukrao sam vrijeme starih ljubavi,
i tamo gdje su ušivena
imena onih besmrtnih,
koncem od srebra i zlata,
tvoje i svoje ime sam ispleo
kao mjesečinu i zvijezde,
ispred ove naše brončane sudbine.
Dijamanti su ukrasili nebo
ovih teših željeznih godina,
ostala su samo skrivena iznenađenja
ispod platinastog neba.
Ja sam Natrij, ti si klorid,
mi smo samo dio mora i plavetnila,
samo slana vječnost
ovih magnezijskih godina.
I zajedno ćemo rastopiti
sve ledene ceste tuge,
na ovom putu
dok je ljubav premija,
u ovom kaputu
gdje je ljubav kemija.

Autor Pippo1906

Ova objava ima 2 komentara

  1. Zgodno,Pippo :)…jesi li ti kemičar? 🙂

    Jer, Na je veći od Cl, zajedno led “tope”, a ispod platinastog neba u ovakvom kaputu, vjerujem da ne može biti hladno.

    Lijepi pozdrav 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting